KRŠLINOV mlin je sada već poznato izletište kod Bregane, koje se više od desetljeća konstantno razvija i raste. Mjesto koje mnogi Zagrepčani (ali i ostali) rado posjećuju u svako doba godine. Oni koji su u Kršlinu već starosjedioci podjednako se vesele pastrvama i domaćim sokovima u proljeće i bunceku i krvavicama zimi. Mi smo jedni od onih koji će doći u ranu jesen i kći vlasnika Višnju sramežljivo pitati - je li rano za krvavice?

Na imanju vlada atmosfera "stare bakine kuće" - raspareno posuđe, crvene zdjelice s bijelim točkama, drvene klupe s izrezbarenim srcima koje je, kako su nam nedavno rekli, napravio "dežurni stolar" - tata Kršlin.

Uz kuću je smješten stari mlin, koji posjetitelji često fotografiraju. Gosti su najsretniji kada mjesto za ručak dobiju na mostu ljubavi, smještenom iznad potočića koji neumorno šumi i osvježava ljeti. Uz pogled na livadu, primijetit ćete i nekoliko konja i magaraca koje su unuke vlasnika dobile na poklon i o kojima samostalno brinu. Tu su i svinje, koze, ovce, patke, pure i kokoši, a poznato je da za jela koja nude ništa ne kupuju - koriste sve što im je dostupno na imanju.

Sve je, zapravo, krenulo s pastrvama koje uzgajaju pokraj potočića, a od početka su bile najveća atrakcija. Kad smo sasvim slučajno u vožnji Žumberkom otkrili Kršlinov mlin, davne 2011. godine, pastrve su nudili slučajnim prolaznicima - planinarima, biciklistima i izletnicima. Hranu je i tada pripremala Višnjina mama. Razgovarali smo s Višnjom Pavlin, a u nastavku pročitajte kako je zapravo cijeli posao počeo i što ih je uopće na to potaknulo. 

Posao pokrenuli u obiteljskoj kući staroj više od 300 godina

"Zamisao o pokretanju Kršlinovog mlina traje još od davnina, mama i tata su ugostitelji cijeli život. Uvijek su imali želju i ideju imati vlastiti restoran. Oboje su kuhari koji svoja jela pripremaju s puno ljubavi i uloženog truda i znanja. Prije 13 godina ideja je ostvarena i Branko i Ružica Kršlin pokrenuli su naš OPG i izletište. Ja sam do tada radila u svom frizerskom salonu koji sam zatvorila, jedinica sam i bilo mi je logično da taj posao radimo obiteljski", ispričala nam je Višnja. 

Zemljište koje su imali služilo im je za uzgoj životinja, a kako kaže, oduvijek su imali svinje, ovce, kokoši, patke, guske, pure te magaricu i konje. "To je tatina obiteljska kuća u kojoj je rođen, kamena kuća stara više od 300 godina u kojoj su nekoć davno prabaka i pradjed imali mali restoran.

Kuća je nekoć imala i veliki mlin koji je mojim precima služio za mljevenje kukuruza kako bi imali brašno. Svi su ljudi iz okolnih sela dolazili k nama po vodu i donosili svoje žito kako bi imali brašno. Mlin smo nažalost morali ukloniti prije osam godina. Zadesile su nas silne poplave kroz osovinu mlina, a voda je ušla i u salu za goste", prisjetila se.

Prvi gosti bili susjedi, planinari i biciklisti u prolasku Žumberkom

 Višnja se prisjetila i prvih gostiju i kako je posao tada funkcionirao. "Prvi gosti bili su naši susjedi, prijatelji i poznanici te planinari i biciklisti koji su rado prolazili našim krajem. Rado se sjetimo vremena kada smo imali 5 - 10 gostiju i mislili kako je to puno. U samom početku hranu je pripremala samo mama. Tako su naše pastrve postale poznate, osim u Hrvatskoj, i u zemljama diljem Europe. Gosti su bili oduševljeni pripremom hrane, ambijentom i terasom iznad potoka koja je i danas najtraženije mjesto za obiteljske ručkove", ispričala nam je. 

Danas posao ozbiljno posluje pa u restoranu radi cijela obitelj. "Svi se trudimo maksimalno udovoljiti svakom gostu. Svjesni smo da se vikendom u ljetnim danima stvori gužva i da ljudi ponekad duže čekaju svoju hranu, ali isto tako svi naši gosti znaju zašto čekaju. Svoja jela pripremamo direktno kad se naruče, tako naša pastrva još pliva dok ju vi poželite na svom tanjuru", objasnila je Višnja.

Trenutačno u ponudi imaju pastrvu u kukuruznom brašnu punjenu vrganjima i špekom, ali gosti uvijek imaju ideje za novitete. "Neki požele pastrvu punjenu suhim šljivama, neki bi polovicu ribe u kukuruznom brašnu, a polovicu u bučinim košticama - uvijek ima raznih ideja", kroz smijeh nam je ispričala.

Za mamine štrudle kaže kako su to najposebnije kombinacije, od višnje sa sirom, jabuka s kestenom, jabuka s dunjom, murve s dudom i jabukom, a najluđom kombinacijom smatra štrudlu s trešnjama i bananom.

Tata ustaje u 5 i hrani životinje, a mama je u restoranu od 7 i loži peći

Radno vrijeme restorana je od utorka do nedjelje, od 11 do 18 sati za goste. No, radni tjedan obitelji Kršlin uvijek je, kako kaže, natrpan i prilično naporan. "Tata svako jutro ustaje u 5 sati, 365 dana u godini. Hrani životinje, za što mu je potrebno 3 - 4 sata kako bi ih sve obišao, nahranio i očistio. Mama je u restoranu već od 7 sati, treba joj vremena da naloži sve peći, pristavi juhu, osmisli naš obiteljski ručak, obiđe sva gnijezda kako bi pokupila jaja... i ubrzo već dođe vrijeme kada stižu gosti", opisala je.

Višnju smo pitali o njezinoj svakodnevici. Inače, Višnja ima 36 godina, mama je dvije djevojčice i kako kaže, supruga je veselog poštara. Rođena je u Zagrebu, ali je odrasla i živi na njihovom žumberačkom imanju. Po struci je frizerka, ali i educirani voditelj seoskog turizma. 

"Ja oduvijek svoje jutro provodim tako da sat vremena iskoristim za odlazak u grad. Moj suprug radi u Hrvatskoj pošti i on iskorištava svoju pauzu kako bi sa mnom popio kavu. Tako radimo već 13 godina. Imamo dvije kćeri koje su školarke i koje puno pomažu na imanju, posebno 13-godišnja kći Bruna koja je zasigurno bakina nasljednica za klanje kokoši i patki. Bruna, uz djeda, brine o svojim poni konjima, a imamo ih 3 uz magaricu. 9-godišnja Marta jako voli ići s bakom u vrt, saditi, a i sakupljati povrće", ispričala je. 

Brunu smo jednom prilikom u posjetu Kršlinima i upoznali, nismo sigurni je li tada bila školarka, ali objasnila nam je sve o osedlavanju mladog konja - s novim konjem je to napravila sama, uz pomoć djeda. Višnja nam je ispričala kako je uz ždrijebe Cindy provela cijeli dan ležeći u štali, a nije ju htjela ostaviti ni kako bi otišla u školu. Kaže kako obje kćeri gaje neopisivu ljubav prema životinjama. 

U restoranu koriste sve što sami uzgajaju na imanju 

Za namirnice koje koriste na imanju kaže kako su 90% njihov proizvod. "Sve meso s jelovnika proizvodimo sami, voće i povrće ponekad dokupimo, ali od seoskih bakica koje imaju višak graha, luka, buča i jabuka. Sve što uzgajamo radimo svi, ženski dio je oko vrta, a tata i suprug brinu za drva, košnju trave, sijeno i popravke oko kuće.

Djeca se najviše vesele životinjama, a kćeri su na dudu othranile nekoliko ovčica. Bruna je imala patku u svojoj sobi, a danas je to velika patka koja ju i dalje prepoznaje", ispričala je. 

Svakom kutku imanja su se posvetili i dali mu šarm, a Višnja kaže kako njezin tata terasu iznad potoka naziva "mostom ljubavi". "Tata kaže kako se na toj terasi ljudi zaljube, pomire i kući idu s posebnim žarom u očima."