Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.

NA POVRATKU s još jednog vikenda provedenog u Istri, tijekom kojeg smo posjetili labinski Rumore i portoroški Vesuvio, odlučili smo se zaustaviti u Rijeci pa napraviti kratku pauzu i otići na ručak u novootvorenu pizzeriju Pirati. Međutim, Pirati počinju s radom tek od 14 sati, što nam se nikako nije uklapalo u plan puta, pa smo umjesto u Rijeci zastali u Zagrebu i otišli u Borovje u Pizza bar Fratelli, jednu od nekoliko preostalih pizzerija na mojoj listi želja.

Galerija

Jedina zagrebačka pizzerija koja pravi napoletanu, a koju do sada nismo posjetili

Pizza bar Fratelli je u biti jedina zagrebačka pizzerija koja pravi napoletanu, a koju do sada nisam posjetio. Mnogi su me u komentarima već nekoliko puta upozorili na tu pizzeriju, a naletio sam i na nekoliko vrlo pozitivnih recenzija i osvrta u kojima se ističe i hvali ova mala pizzerija s odličnom napoletanom smještena u ulici grada Chicaga u zagrebačkom Borovju.

Ne znam ni sam zašto mi je ova pizzerija tako dugo prolazila ispod radara pa mi na neki način nije ni bilo krivo što smo umjesto u Rijeci planiranu pauzu za ručak napravili u Zagrebu. U pizzeriju smo stigli negdje oko 14 sati i nakon protekla dva dana u kojima smo muku mučili s traženjem mjesta za parkiranje s velikim smo olakšanjem ostavili auto samo dvadesetak metara od pizzerije na obližnjem velikom i polupraznom parkingu u podnožju visokih stambenih zgrada.

Izabrali smo jedan od dva slobodna stola na velikoj ostakljenoj terasi i uz pomoć srdačnog konobara izabrali piće i pizze. Ja sam slično kao i u Portorožu, po ne znam koji put, naručio pizzu s mortadelom i pistacijom, iako sam nedavno odlučio napraviti pauzu od te meni najdraže napoletane.

Čitajući osvrte i komentare tu su pizzu doslovno svi istaknuli kao jednu od najboljih, a upravo nam je uz Fratelli, pizzu kuće, istu preporučio i simpatični konobar. Kako god okreneš, očito mi je ta bijela pizza s mortadelom i pistacijom na neki način suđena.

Sve je odlično, osim malog problema s rubovima tijesta

Pizze su nam na stol stigle poprilično brzo, a slično kao i u Rumoreu, već smo na prvu shvatili kako se radi o vrhunskim napoletanama čiji nas je fini miris odmah zapuhnuo. Vizualno izgledaju savršeno, na tijestu se ističe klasični točkasti "leopard uzorak" s malim crnim mrljama karakterističnim za napoletanski stil pizze. Rubovi su uzdignuti, sredina mekana i tanka.

Ono što me je osobno malo zasmetalo su upravo uzdignuti rubovi koji su nekako previše nabijeni i puni tijesta, bez one uobičajene prozračnosti koju očekujem kod napoletane. Tijesto je jako dobre teksture i još boljeg okusa, ali se nešto dogodilo s teškim i pomalo žvakavim rubovima. To sam već primijetio u nekoliko poznatih pizzerija koje prave dobru napoletansku pizzu.

Fino i ukusno tijesto, vizualno sve izgleda savršeno, ali rubovi nedovoljno prozračni i s previše nabijenog "živog" tijesta u sebi. Pretpostavljam da je problem u prevelikim bulama kod kojih prilikom razvlačenja višak tijesta završi u rubovima koji se na visokim temperaturama za vrlo kratko vrijeme pečenja ne stignu adekvatno ispeći te dobiti traženu prozračnost. Neki su mi pizza majstori rekli kako taj problem rješavaju manjim i lakšim bulama od 250 do najviše 280 grama ili nešto dužim pečenjem na nižim temperaturama čime dobiju kvalitetnije, napuhane, prozračne i dobro iznutra ispečene rubove.

To je uistinu zanemarivo, s obzirom na visoku kvalitetu sastojaka koje u nadjevima koristi Pizza bar Fratelli i jako finu teksturu i okus tijesta te bih se usudio potvrditi ono što su mnogi već napisali u svojim osvrtima. Pizza bar Fratelli pravi odlične napoletane.

Cijene između 8 i 13 eura

U ponudi je desetak klasičnih napoletana i sedam specijalnih pizza od kojih smo dvije, Fratelli i Mortadela e pistacio, s užitkom slistili s tanjura. Cijene se kreću od osam eura koliko koštaju Margherita i Funghi do 13 eura koliko treba izdvojiti za onu najskuplju Paklenicu, pizzu s bresaolom, burratinom, rikolom i sjeckanim pistacijama.

Većina je klasičnih pizza devet i pol eura, a specijalne su jedanaest i pol eura, koliko smo platili i naše dvije. Osim pizza, u ponudi su i primamljivi panuozzo sendviči koje ćemo prilikom nekih od sljedećih posjeta zasigurno probati.

Budući da već duže vrijeme pripremam i pomalo tvrdoglavo odgađam objaviti preporuke i svoje liste hrvatskih pizzerija, drago mi je što sam napokon posjetio i Pizza bar Fratelli koji će svakako sasvim zasluženo završiti na tim listama. A osim po ugodnoj atmosferi, srdačnom osoblju i dobroj pizzi, Pizza bar Fratelli pamtit ću i po velikom simpatičnom plišanom medi koji nam je pravio društvo mirno viseći na obližnjem zidu.