BUDUĆI da volimo iznositi priče o "običnim" ljudima i njihovim životnim pričama, društvene mreže su pravi prozor u taj svijet. Nedavno smo tako naišli na Instagram profil koji nas je zaintrigirao, pa smo se odlučili javiti mladoj Eni Bebić, Splićanki koja po preseljenju u Ameriku 2015. godine nije ni slutila da će za nekoliko godina raditi kao private chef i ljeta provoditi u Hamptonsima, u kućama svojih klijenata.

Razgovarali smo s njom o tamošnjem načinu života, radnim danima privatnog chefa, a i ponekim receptima koje im najviše voli pripremati. 

Za vrijeme školovanja planirala odlazak u Ameriku

Eni ima 31 godinu, po struci je ekonomistica, a po dolasku u New York završila je tečaj nutricionizma. Odmah nam je spomenula svoje odrastanje u Splitu, ali i rane planove o selidbi. "Odrasla sam u Splitu te sam još za vrijeme školovanja planirala odlazak u Ameriku. Taj proces je trajao nekoliko godina, a 2015. sam to napokon realizirala. Prvu godinu sam živjela u Connecticutu, pa u Coloradu gdje sam radila kao au pair. Taj period je za mene bio jako zanimljiv, pun izazova i naučenih životnih lekcija. Prilagodba je definitivno trajala neko vrijeme. Ništa vas ne prodrma kao selidba na drugi kraj svijeta s tek napunjenom 21 godinom", prisjetila se. 

2017. se preselila u New York, a za nju je to iskustvo, kako kaže, bilo neopisivo. "Putovala sam po Europi, ali nigdje nisam doživjela nešto ovakvo. Grad me je osvojio na prvu i postao moj dom", kaže Eni. 

Budući da se formalno nije educirala u smjeru kulinarstva, a kako nam je rekla, san joj je zapravo bio raditi u glazbenoj industriji, pitali smo je kako je došla do kuhanja i je li to nešto što je oduvijek nosila u sebi. "Ljubav prema kuhanju vučem još iz ranog djetinjstva kada sam se nerijetko gurala mami i bakama po kuhinji", kaže.

Raznovrsnost namirnica, farmer's marketi i private chefovi

U Americi se oduševila veličinom i svestranošću gradova, ali i raznolikošću hrane i namirnica - a tako je zapravo i počela njezina američka kulinarska priča. "Po dolasku u Ameriku često sam imala priliku kuhati, ne baš svaki dan i ne uvijek uspješno, ali sam jako brzo pronašla zadovoljstvo u eksperimentiranju i igri namirnicama. Raznolika ponuda koju ovaj grad pruža jako me je intrigirala te mi je cilj bio isprobati sve, od čudnovatog korjenastog povrća s tržnice do začina kojima niti ne znam izgovoriti ime. Dosta sam vremena provela upoznavajući se s veganskom kuhinjom i usavršavajući balansiranje ukusnog i zdravog obroka bez mesa ili ribe", ispričala je. 

Ipak, unatoč ljubavi prema kuhanju, nikad nije pomislila kako bi svoj omiljeni hobi mogla pretvoriti u posao. No stvari su se preokrenule 2020. godine kada ju je prijatelj upoznao s prvim klijentima, a na tome je, priznaje, jako zahvalna budući da u ovome poslu tada nije imala profesionalnog iskustva.

S prvim je klijentima provela lockdown u njihovoj kući u Hamptonsima, a oni su ju vremenom poticali da se profesionalno razvija u ovom smjeru. I tako je sve krenulo, klijent po klijent i kroz godine je stvorila svoju poslovnu bazu i jedan sasvim (ne)uobičajen životni stil. Kako nam je otkrila, u Americi radi puno private chefova, a osobito u Hamptonsima, koji slove kao jedan od najimućnijih i najelitnijih dijelova Amerike, a poznat je po luksuznim nekretninama i prostranim plažama. 

"Kao private chef apsolutno sve radite sami"

Pitali smo Eni kako joj sada izgleda jedan običan radni dan. "Radni dan ovisi o potrebama klijenata - od jednog jednostavnog dana gdje se priprema samo večera, do vrlo intenzivnog rasporeda gdje kuham doručak, ručak i večeru uz deserte, snackove, svježe cijeđene sokove ili koktele. Tada radni dan može trajati i po 18 sati", priznaje.

Kao ključne osobine i vještine u ovom poslu ističe fleksibilnost i dobru organizaciju, a nakon godina samostalnog rada naučila je raditi na više različitih područja, koja uz kuhanje zaokružuju cijelu kulinarsku priču. "U restoranskoj kuhinji kuhar ima cijeli tim, dok kao private chef najčešće radite apsolutno sve sami - od planiranja, sastavljanja jelovnika, nabavke namirnica, do dekoriranja stola, kuhanja i serviranja", kaže Eni. 

A evo kako joj izgleda svakodnevica. "Dan započinje planiranjem jelovnika u dogovoru s klijentom, zatim slijedi odlazak u dnevnu kupovinu. Namirnice moraju biti iznimno kvalitetne, svježe i iz organskog uzgoja, ali mi dostupnost istih olakšava samu kupovinu."

Još na početku razgovora istaknula je kako ju je oduševljenje namirnicama, njihova dostupnost i raznolikost u Americi upravo i potaknulo da se ozbiljnije počne baviti kuhanjem, a isto ju i danas najviše veseli. "Jako me veseli odlazak na tržnicu ili farmu gdje možete odabrati, a često i sami ubrati ono što vam je taj dan potrebno i što vam se najviše sviđa. Na Hamptonsima volim u nabavku otići što ranije, prije nego atmosfera postane kaotična, kada se private chefovi doslovno trgaju za najbolju rajčicu", ispričala je uz smijeh. 

Kulinarsku raznolikost smatra najvećom razlikom između Hrvatske i Amerike

Zanimalo nas je i kako bi usporedila hrvatsku i američku gastroscenu i u čemu primjećuje najveće razlike. "Izbor namirnica ovdje je neopisiv, farmers marketi pršte obiljem prekrasnog, raznovrsnog povrća, svježih začina i savršeno zrelog voća s lokalnih farmi", opisuje pa dodaje: "Mnogi misle kako je hrana u Americi loša i neukusna, ali to zaista nije istina. U Floridi i Californiji sve dozrijeva mnogo ranije nego na istočnoj obali, a isto tako u tim se područjima uzgaja tropsko voće koje je u dobrim trgovinama dostupno gotovo cijele godine. Meso je iznimno kvalitetno, kao i riba, koja se bez iznimke čisti u ribarnici te se po želji kupca i filetira". 

Kulinarsku raznovrsnost smatra najvećom razlikom. "S obzirom na to da je Amerika multinacionalna i multikulturalna zemlja - što se pogotovo osjeti u velikim gradovima - nema te kuhinje koju ovdje nećete pronaći. Jako je popularna azijska, meksička i mediteranska kuhinja, no kako se sve više ljudi okreće zdravom načinu života, naići ćete na salad bar svakih par blokova. Jednako tako raste i broj plant based restorana, koji mene posebno oduševljavaju svojim nevjerojatnim idejama i kreacijama", kaže Eni i dodaje: "Ali mislim da se Hrvatska gastroscena nema čega posramiti, iako bih voljela vidjeti više 'farm to table' objekata."

Radoznali i raznovrsni s hranom, ali do tradicije drže

Evo što kaže o tome kakvu hranu Amerikanci zaista vole, žele i naručuju. "Što se tiče mojih klijenata, mediteranska je najtraženija. Zdravo i raznovrsno. Naglasak je na svježem voću i povrću, raznim žitaricama i grahoricama. Vole i dobru ribu poput lososa, brancina ili tune, a steak je definitivno omiljen što se tiče mesa", rekla nam je.

Ipak, drži se i do tradicije. "Općenito, uživaju u dobroj hrani i jako su radoznali i vole probati nešto novo, no kad su u pitanju određeni praznici kao što su Dan nezavisnosti ili Dan zahvalnosti, jako drže do tradicionalnih jela, kada se obavezno peku purice i pripremaju razne pite, što mi je jako lijepo", priznaje i dodaje kako u svojem poslu mora poštivati i određena vjerska načela: "Nešto na što se moram često podsjetiti je košer hrana. Naime, ovdje većina ljudi koji su židovske vjere ima poseban način i redoslijed konzumiranja namirnica pa je to nešto na što moram obratiti posebnu pažnju prilikom kreiranja jelovnika".

Ćevapi i breskvice u Americi

Nismo mogli odoljeti pa smo ju pitali je li Amerikancima ikada pripremila i neko klasično hrvatsko jelo, a ako je, kako im se svidjelo. "Ako ste mislili na sarmu i punjene paprike, ta jela im ne pripremam, iako mislim da bi im se svidjela", odgovara u smijehu i dodaje: "No moram vam reći da sam jednom prilikom pripremala ćevape i breskvice i svi su prste lizali." 

Inače, njezini klijenti najviše traže mediteransku hranu, koju ona najviše i priprema, a ističe i kako maslinovo ulje i svježe začine koristi svakodnevno. Kaže kako je riba na roštilju svima omiljena, no rijetki je vole dobiti cijelu na tanjuru, kao i neočišćene škampe, dok su rižota i tjestenine česti na jelovniku. Od deserata često priprema tortu s maslinovim uljem, u koju dodaje malo hrvatskog kruškovca, a kako kaže, mnogi komentiraju kako im je taj okus jako ukusan i zanimljiv. 

Svakodnevica rada u domovima klijenata

Enini su klijenti najčešće iz svijeta financija, odvjetnici i liječnici, a pitali smo je na koji način osmišlja nova jela koja im kuha. "Uživam osmišljavati nova jela, a najveću inspiraciju dobivam prilikom nabavke namirnica, prema onome što je taj dan u ponudi. Jelovnike, naravno, kreiram u dogovoru s klijentima, no često imam slobodu odabira. Ta autonomija slobode i mogućnost kreativnog izražavanja u ovom poslu predstavlja mi posebno zadovoljstvo", pa dodaje: "Jednom tjedno nastojim posjetiti neki novi restoran pa tako uvijek skupim neku novu ideju koja se kasnije na neki način nađe u mojoj kuhinji."

Zanimalo nas je i kako se osjeća radeći u domovima svojih klijenata, unutar obitelji, kakva je stvarna dinamika takvog posla kada se odvija u kući ljudi koje možda još i ne poznaje baš dobro. "Ova vrsta posla sa sobom nosi potpuno drugačiji oblik profesionalizma - vi ste u domovima ljudi, u njihovom privatnom prostoru. Osobno mi je važno stvoriti prijateljsko okruženje", kaže i dodaje kako nervoza ipak može biti prisutna: "Ponekad je blaga nervoza prisutna kod upoznavanja s novim klijentima, no samo dok se ne probije led. Inače, imam sreće, svi dosad bili su iznimno prijateljske naravi i srdačni. U kući su obično djeca koja su često radoznala, pa nerijetko protrče kroz kuhinju, žele pomoći oko pripreme nekog jela, a ponekad su i gosti ti koje je teško izbaciti iz kuhinje. Žele vidjeti što se kuha, nešto kušati, porazgovarati, pa i doznati neke male tajne", govori uz smijeh.

Sa stalnim klijentima je, kako kaže, jako bliska, oni joj pružaju konstantnu potporu i s njima se osjeća kao član obitelji, a takve odnose smatra jako važnima. 

Za kraj, pitali smo Eni što joj najviše nedostaje iz Hrvatske. "Joj, svašta! Obitelj, more, vruće smokve sa stabla, zvuk borova kad zapuše bura, mamina kuhinja", rekla je nostalgično. 

Eni je s nama podijelila i svoja dva jednostavna recepta koja često priprema - salatu s cherry rajčicama i burratom koja se može pripremiti kao predjelo, recept je ovdje, i brancin s pestom od bosiljka koji možete pogledati ovdje.