KAD SAM prošli tjedan bliskim ljudima - onima koji su prije četrdesetak godina bili studenti - rekla da idem u Dvije lipe na Trešnjevku, prva reakcija bila je: “Tamo smo se mi opijali osamdesetih!” I to, zapravo, savršeno objašnjava što su Dvije lipe desetljećima značile Trešnjevci: staru gostionicu, kultno kvartovsko mjesto, točku susreta, pića, priča i života.

Spominjale su se u raznim anegdotama, intervjuima i tekstovima o staroj Trešnjevci, a često se uz njih veže i Arsen Dedić, koji je upravo taj dio grada i njegove birtije znao pretvarati u stihove i pjesme - Dvije lipe bile su dio tog urbanog folklora.

Galerija

I zato je zanimljivo da su se Dvije lipe ponovno otvorile prije dva tjedna, 5.12., ali u izdanju koje s tom starom slikom ima zajedničko tek ime i adresu. Sve ostalo je - novo.

Od gostionice do “najljepše kuće na derutnoj Trešnjevci”

U restoran sam došla u srijedu rano poslijepodne, na gablec, i iskreno - očekivala sam "finiju gostionicu". Nešto u tom stilu. No gledajući Dvije lipe izvana shvatila sam kako se radi o ambicioznoj renovaciji - sve me podsjetilo na slovensku pedantnost i estetiku njihovih restorana. Nova fasada, prozori, biljke, uredna terasa - bez pretjerivanja, ovo djeluje kao jedna od ljepših kuća na poprilično derutnoj Trešnjevci.

Na terasi su istaknute ploče s dnevnom ponudom i specijalitetima, a tu su i dvije zidne grijalice, što je zimi itekako plus. Dnevna ponuda u srijedu bila je vrlo konkretna: domaća štrudla i bistra povrtna juha za 3 eura, špek fileki i lazanje bolognese za 9 eura, rižoto s puretinom i povrćem za 11 eura i teleće pečenje za 13 eura. Kao kućne specijalitete ističu zapečene domaće štrukle, teleće pečenje, dalmatinsku pašticadu i teleća jetrica.

Ulaskom u restoran doživjela sam "aha - moment" - ovo nije gostionica, a ni “fina gostionica”. Ovo je elegantan, uglađen restoran. Bež interijer nije nešto inovativno, ali je siguran odabir i u većini slučajeva (pogotovo kad se ide na eleganciju) - pun pogodak.

Prostor je prozračan, minimalistički, skladan, s puno pažljivo biranih detalja. Vrlo “Pinterest”, vrlo “Instagram”, ali prije svega - ugodan i otmjen, ali na način da se ne osjećate loše ili kao da ne pripadate. Posebno ako, primjerice, dođete odjeveni u majicu s kapuljačom, traperice i nosite laptop na ramenu - poput mene.

Ozbiljan gablec i desert zbog kojeg vrijedi doći

Ljubazan konobar odmah me smjestio za stol, a osoblja ima dovoljno - uniformirani su, uvježbani, vrlo pristojni i stvarno se trude. Naručila sam lazanje bolognese, koje su stigle prilično brzo. Porcija je bila velika, servirana uz listove salate, s lijepo zapečenom koricom i mekanom, bogatom unutrašnjošću. Slatkast okus rajčice, sve sočno, točno kako treba. Nakon što sam ih fotografirala iz svakog kuta, nestale su za čas.

Konobar je odmah došao provjeriti je li sve bilo u redu i ponudio desert i kavu. Uzela sam štrudlu od jabuka sa sladoledom od vanilije i impulsno ću reći - kakva bomba. Tijesto izrazito mekano, s jasno osjetnim maslacem - čak su se vidjeli mjehurići u tijestu, oni koji nastaju kad se maslac lijepo ponaša u pečenju. Punjenje savršeno karamelizirano, jabuke mekane, ali ne raskuhane, puno vanilije i cimeta. Vizualno i okusno bogato, a sve je došlo vruće, pa je sladoled imao smisla - rashladio je i zaokružio cijelu stvar. Stvarno dobar desert.

Štrudlu sam posebno pohvalila, a konobar je gotovo samozatajno rekao da im je chef došao iz jednog poznatog zagrebačkog restorana i da radi vrhunski.

Ostatak ponude

Listajući jelovnik, vidno je da se Dvije lipe ne oslanjaju samo na dnevne gablece, već nude prilično širok i ozbiljno posložen meni. U hladnim predjelima nude buratu, cherry bruskete, hladne plate te izbor domaćih sireva, sa cijenama koje se kreću od 10 do 18 eura. Topla predjela uključuju juhu od rajčice, domaće raviole, Cezar salatu i zapečene štrukle, sa cijenama od od 4 do 12 eura.

Na jelovniku je i solidan izbor rižota: teleći, rižoto s kozicama, crni rižoto od sipe te onaj s vrganjima, bosiljkom i pinjolima, s rasponom cijena od 15 do 17 eura. Ljubitelji tjestenine mogu birati između piletine s cherry rajčicama, crne tjestenine s kozicama, šurlica s komadićima beefsteaka i šumskim gljivama te pljukanaca s tartufima - također u rasponu od 15 do 17 eura.

U ponudi su i jednostavne salate po cijenama od 5 do 6 eura, dok se glavna jela protežu od klasičnih do ambicioznijih: beefsteak, wok, otkošteni batak i zabatak, jetrica s restanim krumpirom, file lososa, hobotnica s palentom i mascarponeom, tuna steak, bečki odrezak, pašticada, janjeća koljenica te confit goveđih obraza sa sotiranim povrćem. Cijene glavnih jela kreću se od 12 do 32 eura.

Za kraj, deserti ostaju u sigurnoj zoni klasike - palačinke, dnevni kolač i lava cake - sa cijenama od 5 do 7 eura.

Nove Dvije lipe nisu stare Dvije lipe - i to je u redu

Kako se restoranima ne najavljujem na recenzije, obično sve prođe incognito, ali ovaj put sam bila toliko oduševljena prostorom da sam fotografirala malo više nego inače. Zato su mi i prišli, pitali pišem li možda nešto o njima i, pomalo nervozno ali simpatično, dodali: “Jesmo prošli? Hoćete napisati dobre stvari?” Kratko smo popričali; ispričali su koliko su uložili i koliko je truda iza svega - i to se zaista osjeti. Jer osim interijera i hrane, osvojio me taj ugodan osjećaj brige i nenametljive važnosti koju daju svakom gostu. Jednom rječju - profesionalizam.

U razgovoru smo se dotaknuli "priča iz prošlosti", pa su tako odmah spomenuli i tzv. nostalgičare koji i dalje žale za Dvije lipe kakve su nekoć bile, te dobre stare "gemište s nogu". No ovo mjesto danas nije to.

Dvije lipe su danas lijepa, ugodna i ozbiljno uređena novost za Trešnjevku - restoran koji nudi dobre gablece po pristupačnim cijenama, ali u ambijentu i s pristupom koji nadilaze klasični kvartovski okvir. Iskreno, dugo nisam bila na mjestu koje je oku ugodno i "na nivou", ali na prirodan i nepretenciozan način.

Iako je danas sve skladno i bež, uglađeno i “fino”, prostor je zadržao onu tihu, šarmantnu atmosferu zbog koje se ovdje nekoć sjedilo satima. Istu onu koju je, negdje u kutu stare kavane, osjetio i Arsen Dedić dok je pisao o svojim popodnevima u Dvije lipe. Pisat će, sigurna sam, i neki novi naraštaji. Želim im svu sreću.

U kavani kod Dvije lipe
Gdje je jednom počelo sve
Gdje se danas svršilo sve

Sjedim uz prozor, pijem vino
Slušam vjetar i pianino
Kiša pada, pet je sati
Htio bih znati što radiš sad