Samo tridesetak kilometara od Sarajeva nalazi se selo Bradina. Radi se o relativno nevažnom mjestu u kojem posjetitelji mogu uživati tek u prirodnim ljepotama okolnih šuma, rijeka i planina, no za hrvatsku povijest nosi dodatan značaj. Tamo se 14. srpnja 1889. godine rodio Ante Pavelić, poglavnik NDH i glavni simbol fašističke povijesti Hrvatske.
Mladost, odrastanje i ulazak u politiku
Pavelićev otac često se selio zbog posla pa se tako njegov sin jedva sjećao rodnog mjesta. Brzo su se preselili u Jezero pored Jajca, gdje je Pavelić završio osnovnu školu. Nakon toga završio je isusovačku školu u Travniku. Školovanje je nastavio u Karlovcu, a doktorirao je pravo u Zagrebu 1915. godine.
Pavelić je već od srednje škole bio opsjednut hrvatskim nacionalnim pitanjem pa se priključio Čistoj stranci prava. Stranka je organizirala javni prosvjed 1. prosinca 1918. godine, odnosno na dan kada su se ujedinile jugoslavenske zemlje u Kraljevinu SHS. Kako je bio vrlo aktivan u stranci, brzo je napredovao te je do 1921. godine postao jedan od vodećih članova.
Uskoro je postao zastupnik u Zagrebu te je bio posebno popularan među mladima. Nakon što je shvatio da je nova država čvrsto pod vodstvom Srba i Beograda, počeo je zagovarati hrvatsku neovisnost.
Takav stav rezultirao je njegovim pritvaranjem početkom dvadesetih, no svejedno je dobio popularnost u politici, pa je tako izabran za člana Skupštine u Beogradu. Bio je prisutan kada je Puniša Račić pucao po Hrvatima 1928. godine.
Terorist iz Rima
Nakon što je kralj Aleksandar proglasio šestosiječanjsku diktaturu, Pavelić je otišao u inozemstvo. Okupio je Hrvate te osnovao ustaški pokret, a jugoslavenske vlasti su ga u njegovoj odsutnosti osudile na smrtnu kaznu zbog nacionalne veleizdaje. Tijekom tridesetih boravio je u Italiji uz prešutnu podršku talijanskih fašista koji su mu omogućili boravak u Rimu i sredstva za treniranje paravojnih snaga.
Ustaše okupljeni oko Pavelića krenuli su u rušenje Jugoslavije. Prvo su napali malu vojnu bazu u Lici, a potom 1934. godine uz makedonsku terorističku organizaciju izvršili atentat na kralja Aleksandra. Tada je Pavelić drugi put osuđen na smrt, ovaj put od francuske vlade, zato što je u atentatu umro i francuski ministar vanjskih poslova.
Talijani su znali da se Pavelić krije u Italiji pa su ga poslali u zatvor u Torinu. Tamo je boravio svega dvije godine prije nego što je otpušten. Do 1941. nastavljao je okupljati ustaše i trenirati vojsku.
Krvnik poglavnik
Kada je počeo Drugi svjetski rat, njemačke i talijanske vlasti trebale su nekoga da preuzme vlast na jugoslavenskom prostoru tko je odan silama Osovine. Nakon što je Maček odbio biti Hitlerov potrčko, izbor je pao na Pavelića na preporuku Benita Mussolinija.
Prvo što je napravljeno po proglašenju NDH bila je predaja Dalmacije i otoka talijanskim fašistima. Pavelić je pristao financirati talijanske vojnike na prostoru NDH te im je dao koncesije i monopol nad nizom industrija u novoj državi. Takva politika, uz ratno stanje u cijeloj Europi, prouzročila je zadnju epidemiju gladi na ovim prostorima.
Pavelićev san o nezavisnoj Hrvatskoj se ostvario premda u praksi ta država nije bila nimalo neovisna. Pavelić je dobio niz naređenja o tome kako postupati sa Židovima, što je samo dodao u svoju antisrpsku politiku. Njegov gnjev prema svemu srpskom nitko nije mogao kontrolirati, pa su se čak i njemački vojnici stacionirani u NDH šokirali ustaškim pokoljima.
Ustaše su otvorili koncentracijski logor za djecu u Jastrebarskom i Sisku, a političke protivnike, Židove i Srbe često su bacali žive u jame na području Like, gdje su polomljenih kostiju i nepokretni dočekivali sporu smrt.
Bijeg i smrt
Ono što Pavelić nije uspio kontrolirati bio je sve masovniji antifašistički pokret u državi. Kada se rat približavao kraju, pobjegao je u Argentinu, a kasnije u Madrid. Nova jugoslavenska vlast naredila je atentat na Pavelića 1957. godine, koji je preživio, no umro je dvije godine kasnije.
Zapamćen je u hrvatskoj povijesti kao čovjek koji je naredio masovni pokolj srpskog i židovskog stanovništva, dao hrvatske zemlje fašistima i ostavio Hrvatima najneugodniju epizodu u povijesti naroda. Marginalizirane skupine u hrvatskom društvu pokušavaju ga opravdati.