SPORTSKA vijest tjedna je dolazak Ivana Rakitića u Hajduk. Jedan od najvećih hrvatskih igrača u povijesti stigao je iz saudijskog Al Shababa. Tamo je zarađivao oko 15 milijuna godišnje, a na Poljudu će imati puno manje, "samo" 600 tisuća eura. Tisuće ljudi dočekale su Rakitića na Poljudu uz baklje, pjesme i jasnu poruku novoj zvijezdi Bijelih i upravi - žele titulu.
Većina javnosti je pozdravila dolazak bivšeg igrača Barcelone i kapetana Seville, ali dio njih je izrazio i određenu skepsu u vezi toga može li Rakitić biti karika koja nedostaje Hajduku u borbi za naslov. Bijeli su njegovim dolaskom dobili puno toga, ali za prekid 19-godišnje suše Nikola Kalinić će morati povući još nekoliko poteza.
Sjajna reklama za SHNL
Dolazak igrača takvog pedigrea velika je stvar za Hajduk u marketinškom smislu. Članstvo, ulaznice, godišnje pretplate, suveniri i slični izvori prihoda se, zbog činjenice da SHNL klubovi moraju igrati Europu i prodavati da bi funkcionirali, nerijetko podcjenjuju.
Primjerice, 2023. godine je Hajduk na ime tih prihoda zaradio otprilike 11 milijuna eura, što mu je bilo dovoljno da pokrije gotovo trećinu svojeg budžeta. S igračima poput Rakitića i Perišića se opravdano može očekivati da i u tom segmentu postoji prostor za rast.
Sve to je ujedno i dobra reklama za SHNL. Kada Fabrizio Romano, kojeg prati par milijuna ljudi i na tisuće najvećih svjetskih medija, objavi vijest da netko stiže u hrvatsku ligu, to nije mala stvar. A jednako je važno da SHNL dobije imidž lige u koju mogu doći igrači svjetske klase oživjeti svoju karijeru ili odigrati važnu rolu u njezin smiraj.
Što Rakitić donosi Hajduku?
U pogledu onoga što Rakitić donosi Hajduku nema previše tajni. Riječ je o igraču koji je prvi dio prošle sezone proveo u Sevilli. U jednoj od najjačih svjetskih liga je u najvažnijim statističkim kategorijama bio i dalje elita.
Hajduku može najviše dati u dvije faze igre. Prva je izgradnja napada, gdje može skinuti kreativni teret s Marka Livaje, dugim loptama prebacivati težište igre i progresivnim dodavanjima lomiti suparničke linije.
U tom smislu bi Hajduku trebao dati ono što se očekivalo od Filipa Krovinovića, kojem to nije bila primarna rola, a koji se stalno morao prilagođavati i kojem je forma zbog toga patila. Osim toga, Rakitić ima vrlo opasan šut i opasan je u prekidima i tu bi Hajduk mogao dobiti prvog igrača osim Livaje na kojeg se može u kontinuitetu oslanjati.
Koji su upitnici?
S druge strane, postoji i nekoliko legitimnih upitnika. Prvi je onaj koji se tiče njegove biologije. Činjenica je da s 36 godina više nije u cvijetu mladosti i da je pola godine proveo u sportski nedovoljno podražajnoj Arabiji, a koliki to problem može predstavljati igraču vidjeli smo i na Europskom prvenstvu u slučajevima Marcela Brozovića ili Sergeja Milinkovića-Savića.
Drugi faktor je činjenica da dolazi kasno. Hajduku je završen glavni dio priprema, a igrača koji bi trebao biti nositelj je potpisao četiri dana prije početka sezone. Trebat će mu neko vrijeme - najprije da sam dođe fizički na razinu koja je potrebna, a onda i da se uigra s ostatkom momčadi.
Rakitić je klasa za sebe, ali ne može riješiti najveći Hajdukov problem
U tome se nalazi i najveći problem Hajduka, a to je način na koji gradi momčad. Rakitić je klasa za sebe i propustiti dovesti takvog igrača bio bi grijeh. No Rakitić neće i ne može igrati sam, a primjeri Perišića i Brekala iz prošle sezone još uvijek su bolna rana za navijače po tom pitanju.
Odlasci Lukše Jakobušića, Mindaugasa Nikoličiusa i drugih imena iz sportskog sektora imali su za posljedicu da je Hajduk prekasno počeo s poslom oko kadroviranja za novu sezonu. Tako Kalinić još uvijek nije riješio pitanje zadnjeg veznog igrača, iako je ozljeda Mihaela Žapera prošle sezone bila jedan od najvećih faktora pada momčadi u drugom dijelu prvenstva.
On će, prema zadnjim informacijama, moći početi trenirati tek u listopadu, što vjerojatno znači da će ozbiljnije dostupan biti tek na zimu. Rakitić daleko najviše može pružiti na desetki i iza sebe mora imati bar dva veznjaka koji će kompenzirati njegov nedostatak brzine i omogućiti mu da se u obrani ne troši previše.
Defenzivna tranzicija i ranjivost po izgubljenoj lopti su očita kadrovska mana ove ekipe, a izvjesno je da će Hajduk i dalje to rješavati guranjem Nike Sigura i Krovinovića u uloge koje im ni po navikama ni po profilu nisu idealne. To je problem Hajduka koje nijedan igrač, pa tako ni Rakitić, ne mogu sami riješiti.